Intervju sa Nikolinom Kovačević Učesnicom SaNiTy Youth Jazz Project - Nisville Jazz Festival
7353
post-template-default,single,single-post,postid-7353,single-format-standard,bridge-core-2.7.4,qode-page-transition-enabled,ajax_fade,page_not_loaded,,qode-theme-ver-25.9,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,qode_header_in_grid,wpb-js-composer js-comp-ver-6.6.0,vc_responsive
 

Intervju sa Nikolinom Kovačević Učesnicom SaNiTy Youth Jazz Project

Intervju sa Nikolinom Kovačević Učesnicom SaNiTy Youth Jazz Project

photo by Jean-Baptiste Sankara

  1. Nakon što su slegli utisci sa ovogodišnjeg  Nišville-a, možete li u nekoliko reči da opišete ovaj festival?

 

Zahvaljujem se čitavoj ekipi, redakciji, timu festivala Nišville  ( Nišvil ) na ukazanom poverenju.

Naime, moji utisci  još uvek nisu slegli, i to već u startu implicira kakve sve radosne uspomene nosim sa ovog festivala. Moram priznati da nikada nisam sumnjala u kapacitet  Nišvila, ali ovo je za mene bilo “ vatreno krštenje “, uopšte, prvo pojavljivanje na ovom festivalu ( posmatrano iz  tri ugla: izvođač, predavač i posetilac ).

Suvišno je, ili pak nedovoljno reći da sam počastvovana, privilegovana mogućnošću  i šansom da budem deo festivala, naročito u ovoj ne tako maloj, jubilarnoj godini koja označava desetogodišnjicu od kako Nišvil festival poseduje otvorenu scenu. ( Sam festival postoji mnogo duže, ukoliko sam dobro obaveštena već 25 godina, pod imenom “ Nišville “! )
Kao što su mnoge Vaše kolege iz PR tima ovogodišnji Nišvil okarakterisali kroz moto “  Festival Festivala ”, ja zaista nosim impresiju koja je sadržana u ovoj paroli, i već u samom startu naglašavam da onaj ko nije posetio Nišvil zaista nikad nije u potpunosti osetio moć, vedrinu, radost i ljubav koju nam muzika pruža.
Nišvil je, usudiću se da kažem dostojan i validan predstavnik muzičko-umetničkog festivala na svetskom nivou!

 

  1. Osim što ste bili učesnik/izvođač na Nišvil festivalu, Vi ste takodje učestvovali i u zvaničnom otvaranju ovogodišnje sezone work shop-a, pa nas zanima kakva iskustva nosite sa Vaše prve Nišvil radionice?

 

Moram priznati da me je upravo ova radionica posebno inspirisala, jer ipak, drugačiji je ugao posmatranja izvođača i predavača.
Ja volim pedagogiju, i dosta naginjem ka toj grani u okviru svog bavljenja muzikom, tako da ja za mene ovaj “ Nishville Work Shop “ bio fantastično iskustvo!
Tema kojom smo se bavili u okviru moje radionice bila je bazirana na terminu žanra Wolrd Music, kao ne/nametnute forme novog svetskog poretka.
Dosta inspirativno za razmišljanje, ali i dubokoumno,  mislim da je ova radionica na ispravan način pokrenula mlade ljude, ljubitelje muzike da o svom delovanju u muzici i “ pripajanju “ različitih muzičkih žanrova razmisle na jedan svež i inovativan način.

Volela bih da se ovom temom svi zajedno bavimo učestalije i studioznije.

 

  1. Na Nišvilu ste nastupili preko zajedničkog projekta ‘’SaNiTi’’ koga podržava RYCO, možete li nam reći nešto više o samom projektu?

 

Svoju šansu da se kao izvođač pojavim na ovom prestižnom festivalu dobila sam zahvaljujući učešću u projektu  SaNiTi  koji, objektivno govoreći ovom festivalu pruža potencijalno veliku šansu  da bilo koju vrstu nacionalnih barijera ukloni, ili makar na kratko sakrije od strane onog dela publike koji još uvek veruje u parolu nacionalizma i muziku ogradjuje prema etničkim postulatima. ( Takvih je u našoj sredini, nažlaost, mnogo! )

Projekat  SaNiTi  realizovan je od strane Nišvil festivala, Syri Blue organizacije iz Tirane, i Motus Adulescenti iz Sarajeva.
Najveću podršku i “ otelotvorenje “, festival je doživeo zahvaljujući podršci Regionalne kancelarije za saradnju mladih ( RYCO Regional Youth Cooperation Office ), na čiju adresu je pristiglo preko 400 aplikacija.

Projekat je zamišljen kao kolaboracija bendova iz tri pomenuta grada, otuda naziv SaNiTi ( Sarajevo, Niš, Tirana ).  Bendovi iz gore navedenih gradova okupili su muzičare u sastavu oktet ( osmoro članova ), i uz veliku podršku naših vokalno instrumentalnih mentora, koordinatora, uspeli smo na verodostojan način da opevamo pesme iz zemalja naših prijateljskih bendova.
Za mene lično, bio je ovo veliki profesionalni challenge, i zaista sam sve vreme nosila veliku dozu istraživačkog duha i posvećenosti pri interpretaciji pesama iz Albanije, Bosne & Hercegovine.

 

  1. Kako ste saznali  za projekat SaNiTi?

 

         Za projekat  SaNiTi  i online aplikaciju u vidu konkursa sam saznala tako što me je na isti uputila profesorka engleskog jezika iz moje nekadašnje muzičke gimnazije.
Moram priznati da sam se dvoumila oko samog prijavljivanja, jer je aplikacija za džez festival u svrhu izvdođača bilo nešto što je u mojoj glavi predstavljalo veliki izazov, obzirom da se bavim interpetacijom world music-a i popularno nazvanog žanra “ etno muzike “, a na sve to, treba dodati i činjenicu da sam po osnovnoj vokaciji dirigent, i da se žanr klasične muzike ne podudara sa referencama koje karakterišu Nišvil.
Ipak, u svemu navedenom kako je predstavljen ovaj projekat, vidno se nazirao uticaj tradicionalne muzike Balkanskog podneblja, te sam shvatila da je ovo fantastična prilika da svoju ljubav i kreativnost koju gajim prema muzici Balkana, izrazim upravo putem ovog projekta.
Veliku zahvalnost dugujem mojoj profesorki Ivani!

 

  1. Uz priliku da nastupite na festival u Nišu, imali ste nastupe i u Albaniji. Možete li nam reći nešto više o tome?

 

Upravo tako. Bendovi su prihvatili odgovornost  “ domaćina “, te su se kao startni u ovom slučaju “ pokazali “ dragi Albanci, koji su bendove iz Niša i Sarajeva ugostili u Tirani, i malom, primorskom gradu Apolonija.
Na moju veliku žalost, iz poslovno opravdanih razloga, nisam bila u prilici da sa mojim bendom nastupim u pomenutim gradovima.
Ono što znam, jeste da su se svi muzičari proveli fantastično, kao i da su radionice i naši koncerti bili propraćeni velikim uspehom, zbog čega sam veoma srećna.

Nakon što sam u Nišu upoznale divne kolege iz Albanije, razgovorali smo o potencijalnim mogućnostima da se u punom sastavu, uskoro, ponovo pojavimo na Tirana  Jazz Festu na jesen, ove godine.

 

  1. Kako su tekle pripreme za sam nastup na Nišvilu?

 

Sa pripremama smo zvanično krenuli u prvoj polovini jula meseca, iako  je

bend  koncipiran uglavnom od strane muzičara koji žive u Nišu počeo sa

startnim probama u toku juna meseca.

 Prvo, zvanično okupljanje usledilo je krajem jula, i tada smo zaista studiozno pristupili kompozicijama koje smo uvrstili u naš repertoar.
Bitno je naglasiti da smo u repertoar  uvrstili neke od najpoznatijih džez standarda ( “ Fascinating rhythm “, “ Gee baby Ain’t I good to You “ ), uz numere iz krajeva Bosne i Hercegovine, Albanije, Srbije, i na moju posebno veliku radost, kao inspiracija za “ mali jubilej “ otvorene scene Nišvila, izveli smo kompoziciju “ Nishville Jubilation “, koju je specijalno za ovu priliku komponovao naš legendarni, proslavljeni džez muzičar, Duško Gojković.
Moram istaći da mi je posebno drago što sam imala to zadovoljstvo da otpevam jednu od kompozicija iz njegovog bogatog opusa stvaralaštva!

 

  1.  Nastupali ste na dva stejdža na Nišvilu, koji nastup se Vama više dopao?

 

       

Scenu, a ni koncerte, obično ne kategorišem na taj način, i uvek se trudim da izgradim unikatan odnos prema svakom svom nastupu, tako je bilo i ovog puta.

Ipak, neizostavno je uporediti ova dva stage-a.
Youth Stage je u poptunosti okružen zelenilom, tvrđavom, zatvorenijeg je tipa, ali nudi jednako mnogo prostora iz gledalačke pozicije za publiku.
U našem slučaju, sva mesta su bila ispunjena do poslednjeg, i koliko sam uspela da primetim, bilo je jako mnogo ljudi koji su usputnim prolaskom odlučili da to magično veče provedu sa nama.
Jazz museum stage je ipak nešto sasvim drugačije, i zbog svoje pozicioniranosti nudi veliku posećenost, nalazi se na samom ulazu u tvrđavu.
Nastup na Jazz museum stage-u otvorio je nastup domaćinskog benda, našeg benda iz  Niša zbog čega je uzbuđenje bilo na posebno visokom nivou.

 

  1. Svirali ste na Jazz Museum Stage-u,  kako Vam se dopada Jazz Muzej?

 

Dan nakon nastupa na pomenutoj sceni ( Jazz Museum Stage ) odlučila sam da posetim Džez muzej, i malo je reći da je to prostor koji inspiriše i nadahnjuje.

Sam ulaz u muzej već usmerava na velike ljude, mesto odakle je potekao džez.
Prikazi Harlema, retro automobili, jukebox, prostorija koji odiše sećanjem na muzičara Solomon Burke-a, mural Miše Blama, statua Šabana Bajramovića, sve su to komponente koje verodostojno predstavljaju tradiciju naše zemlje, grada Niša, nadasve ovog velikog festivala.
Biti deo Nišvila, po mom mišljenju, traži saznanja o ovom gradu, specifičnom Jugu Srbije koji odiše jedinstvenim temeperamentom.
Trebalo bi se zapitati često o postanku Nišvila, koji sasvim ne/slučajno čvrsto stoji na temelju ovog grada.
Za mene su saznanja ovog tipa bila presudna, i na mnogo načina sam kroz posete i lekcije o ovom gradu, Niš približila sebi i svom srcu.

 

  1. Kako ste festival doživeli iz ugla posetioca?

 

Radosno, vanvremenski, fizički naporno, ali slatke su to muke.
Festival koji okuplja nacije čitavog sveta u jednom, samom po sebi, veoma specifičnom gradu, kakav je Niš, u startu obećava mnogo.
Moj dolazak u Niš povodom probi, i moj dolazak u Niš pri samom početku festivala su dva poprilično različita iskustva.
Moram da priznam da vizuelno opčinjava prizor desetine hiljada ljudi koji su svake večeri “ cirkulisali “ tvrđavom. Izgledalo je potpuno nestvarno “  smestiti “ sve te ljude u isti grad!?
Najposle, ove godine je Nišvil oborio rekord u samom trajanju festivala, te se logično moze zaključiti da je festival bio najbogatiji umetničkim programom do sada.

Za nekoga ko se duhovno hrani kulturnim sadržajem bilo je teško napraviti selekciju onoga što se u datom trenutku može čuti/videti, ali upravo iz pomenutog razloga smatram da je  termin ravnodušnost  nepoznanica za posetioce Nišvila.

 

  1. Nastup koji biste izdvojili na ovogodišnjem Nišvilu?

 

    Uh! Zasigurno najteže pitanje od svih do sad postavljenih.
Zaista je jako teško odlučiti se za jedan, najbolji, najupečatljiviji koncert sa ovogodišnjeg Nišvila..
Kroz više desetina stejdževa muziku je pronelo sigurno nekoliko stotina muzičara, u skladu sa obimnošću festivala, smatram da je svako posetio ono što je želeo, osetio prema nekom svom, ličnom senzibilitetu.
Ja sam bila među retkima koji su želeli da posete SVE!
Herojski sam nekako i uspela u tome, i sada, nakon svega što sam čula, videla, doživela, teško je izabrati “ omiljeno među omiljenim “.
Ipak, zna se, favorit posebne vrste uvek postoji, tako da ću ja izdvojiti koncert bubnjara Omara Hakima, i njegove supruge Rachel Z.
Njih dvoje, uz sjajnog  gitaristu JC Maillard-a, i basistu  Linley Marthe-a,  po mom mišljenju, priredili su koncert za pamćenje!

Nezaboravna fuzija muzičkih stilova uz moderan prizvuk džeza maksimalno je fokusirala sva moja čula.

Bogate solaže i virtuozitet koji nam je podario OZ Experience bend u više navrata doveo me je do “ osećaja jeze “.

Osetila sam se privilegovanom zbog ličnog prisustva svemu tome, i ovom prilikom čestitam gospodinu Ivanu Blagojeviću kao i ostatku tima ovog festivala na vanrednom podvigu da uživamo u performansima tako renomiranih  muzičara!

Bilo bi vremenski opterećujuće nabrajati i mnoga druga imena koja su me svojom emocijom, iskrenim stavom prema muzici itekako dirnula.
Svaki koncert pružio je i predstavio nešto novo.

U tome je sva veličina i magija Nišvila!

No Comments

Sorry, the comment form is closed at this time.